Manja slova Veća slova RSS
>

Intervju Ivane Vojinović, generalne direktorice Direktorata za životnu sredinu, za DN Vijesti

Intervju Ivane Vojinović, generalne direktorice Direktorata za životnu sredinu, za DN Vijesti
Datum objave: 28.11.2016 14:02 | Autor: Ministarstvo održivog razvoja i turizma

Ispis Štampaj stranicu


Dosadašnja primjena Arhuske konvencije (AK) u Crnoj Gori je, što se tiče pristupa informacija životnoj sredini i učešću javnosti u donošenju odluka dobra, ali je u tom pogledu zatajilo pravosuđe, jer se, takoreći, nije ni bavilo krivičnim djelima iz oblasti ugrožavanje životne sredine.

Arhuska konvencija je uobičajen naziv za Konvenciju UN o dostupnosti informacija, učešću javnosti u donošenju odluka i dostupnosti pravosuđa u oblastima koje se tiču životne sredine i ima 47 članica, a jedna od njih je i Evropska unija, na čije pravo je izvršila veliki uticaj. Ima tri stuba: da institucije informišu građane i obezbijede im pristup informacijama, omoguće njihovo učešće u odlučivanju o pitanjima vezanim za životnu sredinu i da im obezbijede pristup pravdi za pravnu zaštitu prava iz oblasti životne sredine. U Crnoj Gori se primjenjuje od 2010. godine.

U Crnoj Gori funkcinišu četiri Arhus centra: u Podgorici kao organizacioni dio Agencije za zaštitu životne sredine, u Nikšiću kojim rukovodi NVO Ozon, osnovan uz podršku OEBS-a 2011, u Beranama koji ima epitet regionalnog za sjever i u Pljevljima koji je samonicijativno osnovala NVO Breznica. Prema riječima generalne direktorice Direktorata za životnu sredinu Ivane Vojinović, Crna Gora je najviše uznapredovala u prvom stubu kroz donošenje krovnog Zakona o slobodnom pristupu informacijama.

Mi smo kroz sve naše propise, prije svega Zakon o životnoj sredini, prenijeli sve odredbe AK o pristupu informacijama o životnoj sredini. U Zakonu imamo poseban član gdje se posebno proklamuje princip pristupa informacijama i pravo javnosti da zna. Tu je, prije svega, Ustav koji garantuje svim građanima da blagovremeno i potpuno budu informisani o stanju životne sredine. Taj princip postoji i u Zakonu o strateškoj procjeni uticaj a na životnu sredinu, Zakon o integrisanom sprečavanju i kontroli zagađivanja životne sredine koji propisuju obavezno učešće javnosti, kazala je Vojinovićeva.

Tako, kako je navela, procjena uticaja na životnu sredinu ne može da bude zakonita ako nema javne rasprave, davanja komentara i sugestija.

Često nam se investitori žale kako je postupak procjene uticaja dug i do tri mjeseca, a to je upravo zato jer smo uključili javnost, jer sve zahtijeva dorade i dodatne analize kako bismo došli do nekog zadovoljavajućeg kvaliteta. Mi smo, pored opšteg principa ugradili da svaki građanin bez nekog detaljnijeg obrazloženja razloga zbog čega se obaraća dobije informaciju, osim ako nije označena stepenom tajnosti, odnosno da se daljim dijeljenjem ne ugrožava bezbjednost zdravlja i slično, kazala je Vojinovićeva.

Ona je u dijelu javnosti u odlučivanju navela da postoji problem da građani nisu previše zainteresovani, uzimajući u obzir prisustvo tribinama i javnim raspravama.

To je u neku ruku i razumljivo. Svaki građanin nije u mogućnosti da prisustvuje i mi se trudimo da ih informišemo putem medija. Zakoni građanima pružaju velika prava i oni bi trebalo da ih iskoriste, ali mi imamo situaciju da se oni javljaju naknadno, pošto je neka odluka već donesena i onda nemamo pravne mogućnosti da postupak vratimo na početak. Razumljivo je da svaki građanin nije upoznat sa svojim zakonskim pravima, ali često nam se dešava da se nevladine organizacije, koje bi trebalo da budu upoznate, naknadno jave, a budu pozivane da učestvuju u svim procesima donošenje odluka. U posljednje tri godine nam se desilo da nam se samo na jedan javni poziv od desetina javila jedna jedina NVO a radilo se o Zakonu zaštiti prirode, kazala je Vojinovićeva.

Najveći problem je sa odnosom pravosuđa prema krivičnim djelima iz oblasti životne sredine.

Mi smo Naconalnom strategijom aproksimacije (usklađivanja propisa sa pravom EU) predvidjeli obuku sudija, tužilaca i sudskih vještaka za bolje prepoznavanje krivičnih djela koja se dešavaju u oblasti životne sredine, za bolje prikupljanje dokaza, procesuiranje i saradnju svih organa, počev od inspekcije, da bi se prepoznala takva djela i, ako se dokaže krivica, prepoznaju i kazne počinioci, kazala je Vojinovićeva. Ona je rekla da će naredne godine Crna Gora biti domaćin zasijedanja država članica AK u Budvi sa više od 400 učesnika iz 50 zemalja i zainteresovanih organizacija.



Sudovi nemaju obavezu da dostave povratnu informaciju

Nemamo informaciju koliko je bilo slučajeva i koliko je počinilaca kažnjeno. Mi možemo tražiti od nadležnih sudova da nam dostave, ali ne postoji službena obaveza tih organa da da povratnu informaciju i informiše inspektora ili Ministarstvo. Nemamo pravo ni da ocjenjujemo rad sudova. U Krivičnom zakoniku ima već desetak godina da su uvedena krivična djela iz oblasti životne sredine.

Ona su bila uopštena i teško razumljiva, pa je 2013. godine donijeta izmjena Zakonika i unijeta Direktiva o eko-kriminalu koja je jasna. Možda tri godine nije dovoljan period da se ta djela prepoznaju i sankcionišu, kazala je Vojinovićeva.

Izvor: DN Vijesti, 28.11.2016.