Manja slova Veća slova RSS
>

Izvještaj o sprovedenoj Javnoj raspravi o tekstu Nacrta zakona o industrijskim emisijama

Izvještaj o sprovedenoj Javnoj raspravi o tekstu  Nacrta zakona o industrijskim emisijama
Datum objave: 25.06.2018 08:23 | Autor: Ministarstvo održivog razvoja i turizma

Ispis Štampaj stranicu


Ministarstvo održivog razvoja i turizma, je u skladu sa Uredbom o postupku i načinu sprovođenja javne rasprave u pripremi zakona (“Sl. list CG”, br. 12/12), dana 11. aprila 2018. godine obavijestilo zainteresovanu javnost da je pokrenulo postupak javne rasprave za Nacrt zakona o industrijskim emisijama.


Tekst Nacrta zakona bio je postavljen na web stranicama Ministarstva održivog razvoja i turizma, Portalu e-Uprave, Arhus centara, kao i NVO OZON. Ministarstvo je ovim objavljivanjem uputilo poziv građanima, stručnim i naučnim institucijama, državnim organima, strukovnim udruženjima, nevladinim organizacijama, medijima i drugim zainteresovanim organizacijama i zajednicama da se uključe u javnu raspravu i daju svoje prijedloge, primjedbe i sugestije na tekst Nacrta zakona o industrijskim emisijama. Zainteresovani subjekti su svoje Primjedbe, mišljenja i sugestije mogli dostaviti u pisanoj ili elektronskoj formi do 21. maja 2018. godine Ministarstvu održivog razvoja i turizma.

Javna rasprava je počela 11. aprila i trajala do 21. maja 2018. godine.
Javna rasprava u formi tribine održana je 7. maja 2018. godine, u prostorijama Ministarstva održivog razvoja i turizma. U ime Ministarstva održivog razvoja i turizma, u svojstvu predlagača zakona, učestvovali su:
 Dragana Raonić Popović, samostalna savjetnica I, Direktorat za životnu sredinu,
 Jelena Kovačević, rukovoditeljka Direkcije za kontrolu industrijskog zagađenja i upravljanja hemikalijama, Direktorat za životnu sredinu,
 Miloš Sekulović, samostalni savjetnik I, Direktorat za životnu sredinu,
 Jasmina Bjegović, UNDP expert angažovana za potrebe izrade zakona.

Pored predstavnika Ministarstva održivog razvoja i turizma na javnoj tribini, učešće su uzeli i predstavnici industrijskog sektora, odnosno predstavnici ,,UNIPROM“ doo Nikšić.

U okviru uvodne riječi, g-đa Bjegović je pozdravila prisutne, izrazila zahvalnost zainteresovanima za učestvovanje u izradi ovog propisa, i prisutne upoznala sa tekstom Nacrta zakona.

Nakon pozdravne riječi g-đa Bjegović je dala pojašnjenje predstavnicima ,,UNIPROM“ doo Nikšić vezano za uvođenje i primjenu najbolje dostupnih tehnika ( BAT). Uslovi sadržani u dozvolama, uključujući i granične vrijednosti emisija (ELV), moraju biti zasnovani na najboljim dostupnim tehnikama. Predložena zakonska rješenja stavljaju akcenat na sljedeće elemente: nadležni organ mora pratiti razvoj BAT-a, preispitivanje dozvola i uključivanje javnosti kroz dostupnost informacija.

Predstavnici ,,UNIPROM“ doo Nikšić na javnoj rapravi su, u direktnoj diskusiji, zatražili da im se dostavi prevedena Direktiva o industrijskim emisijama i BAT zaključci za tu granu industrije, što je i realizovano.

DOSTAVLJENE PRIMJEDBE, MIŠLJENJA I SUGESTIJE

Na javnoj tribini i u toku javne rasprave, svoje primjedbe iznijeli su predstavnici ,,UNIPROM“ doo Nikšić: 

Primjedba 1: U vezi predloženog člana 4 stav 1 alineje 4 i 5 nacrta Zakona dajemo primjedbu iz razloga što se istim propisuje samo dužnost operatera po pitanju njegovih obaveza u vezi sa stvaranjem otpada, dok se istom ne predviđaju nikakva prava za operatere iz tog osnova. Zato predlažemo donošenje novog zakonskog rješenja u smislu da se obaveza operatera svede na obavezu zbrinjavanja otpada koji nastaje u proizvodnji na način da se isti ili vrati u proizvodni proces ili izveze iz Crne Gore. Znači ukoliko proizvođač vrati otpad u proces proizvodnje ili ga izveze iz Crne Gore na zakonom propisan način, onda ne bi bio u obavezi da plaća naknadu za stvaranje otpada. Ovo je praksa operatera u zemljama u okruženju koje su postale članice EU (npr. Talum Slovenija).
Odgovor: Primjedba se ne prihvata. Predlog zakona definiše prava i obaveze kako operatera tako i nadležnih organa. Pitanja upravljanja otpadom definisano je Zakonom o upravljanju otpadom ("Sl. list CG", br. 064/11, 039/16).

Primjedba 2: Na predloženu odredbu člana 7 dajemo sugestiju u odnosu na stav 1 tačku 2 koja glasi: „da Agencija obezbjeđjuje da rad postojećih postrojenja, započet prije stupanja na snagu ovog zakona, bude usklađen sa zakonima i uslovima utvrđenim ovim zakonom i propisima donešenim na osnovu njega, u određenom roku“.

Ukazujemo da nije dovoljno preciziran rok kao „određeni rok“, iz kojeg razloga predlažemo da se poslije riječi „ u određenom roku“ stavi zarez i dodaju riječi: “a u skladu sa rokovima iz Programa mjera prilagođavanja rada postojećeg postrojenja ili aktivnosti propisanim uslovima kod operatera“. Takođe ukazujemo da se navedeni Program ne pominje ni u članu 11 a u vezi dokumentacije koju treba priložiti uz zahtjev za izdavanje dozvole, niti u cjelokupnom tekstu nacrta Zakona.
Odgovor: Primjedba se prihvata.

Primjedba 3: U članu 29 stav 1 tačka 8 predviđa se prestanak važenja dozvole za slučaj „da operater bude dva puta uzastopno kažnjen za isti prekršaj u skladu sa ovim ili posebnim zakonom“.
Smatramo da je ovako definisana odredba uopštena i neprecizna budući da se istom konkretnije ne definiše o kojoj vrsti prekršaja je riječ. To znači da bi za bilo koji prekršaj pa i sitniji ovakva kazna bila prestroga a na koji način se daje previše slobode nadležnim inspektorima da zbog sitnog prekršaja u povratu izriču mjeru zabrane rada.
Odgovor: Primjedba se prihvata.

Primjedba 4: Budući da je u članu 11 stav 5 nacrta Zakona predviđeno da operater može zahtijevati zaštitu podataka koji se odnose na pojedine djelove Zahtjeva za izdavanje dozvole, smatramo neophodnim da se ovako formulisana odredba unese i u članu 36 stav 4 kao i u članu 39 stav 3 nacrta ovog Zakona.
Odgovor: Primjedba se ne prihvata. Zakonom o tajnosti podataka ("Sl. list CG", br. 014/08, 048/15) je propisano koji se podaci mogu proglasiti tajnim.

Primjedba 5: Članom 38 nacrta Zakona nalaže se zabrana rada postrojenja, njegovog dijela, opreme i uređaja Operateru za slučajeve taksativno pobrojane u istom članu (ako obavlja djelatnost bez dobijene dozvole, u slučaju daljeg rada a po isteku dozvole i dr.). Dok se u sledećem stavu istog člana predviđa mogućnost da operater ponovno odpočene sa radom postrojenja odnosno obavljanjem djelatnosti a nakon što otkloni razloge radi kojih mu je zabranjen rad, odnosno, obavljanje djelatnosti.
Očigledno da predlagač ovog Zakona nije imao u vidu činjenicu da u Crnoj Gori postoje operateri čija djelatnost je specifična u smislu da se ista neprekidno odvija te da nije moguće privremeno zaustavljanje proizvodnje bez nesagledivih finansijskih i ekoloških poledica.
Predlažemo da se ova odredba upotpuni na način da se u odnosu na kompanije sa specifičnim proizodnim djelatnostima čiji prekid rada bi, ponavljamo, nanio nesrazmjernu štetu ukupnom privrednom i društvenom razvoju primijeni jedan od osnovnih principa IED ( Direktiva EU Direktiva 2010/75/EZ o industrijskim emisijama), a to je princip fleksibilnosti.
Isto tako predlažemo da se nacrtom ovog Zakona predvidi mogućnost produženja roka za dobijanje integrisane dozvole za velike sisteme kao što je KAP, dok se sa EU ne usaglasi period prilagođavanja opreme sa propisanim standardima a kako bi se u skladu sa tom odlukom mogao napraviti odgovarajući Program prilagođavanja opreme u samom zahtjevu za dobijanje integrisane dozvole.
Osim navedenog predažemo da se u ovaj nacrt Zakona ugradi i odredba da za firme u stečaju kakav je slučaj sa KAP-om u stečaju, rok za podnošenje zahtjeva, odnosno, dobijanja integrisane dozvole prolongira sve do završetka stečajnog postupka.
Odgovor: Primjedba se ne prihvata. Predlog zakona kroz princip fleksibilnosti omogućava organu nadležnom za izdavanje dozvola da postavi manje stroge granične vrijednosti emisija u određenim slučajevima. Ovo je moguće samo u specifičnim slučajevima kada procjena pokazuje da bi postizanje nivoa emisije povezanih sa BAT opisanim u zaključcima BAT-a, dovelo do nesrazmjerno većih troškova u poređenju sa koristima za životnu sredinu zbog geografskog položaja ili lokalnih uslova ili tehničkih karakteristika instalacije, s tim da je nadležni organ dužan dokazati opravdanost za odobravanje takvih odstupanja.
Sva pitanja koja se odnose na firme koje su u stečajnom postupku su uređenja Zakonom o stečaju (,,Sl. list CG”, br. 1/11, 53/16).

Primjedba 6: U odnosu na kaznene odredbe iz člana 73 koje se kreću u rasponu od 5.000 € do 40.000€ za pravno lice, mišljenja smo da su iste previsoko odmjerene i nerealne. Ovo posebno iz razloga što je važećim Zakonom propisano da se integrisana dozvola mora pribaviti do 01.01.2018. godine a da pri tom nije usaglašen period prilagođavanja opreme sa propisanim standardima ( ili je firma u stečaju), što znači da se na predloženi način pooštravaju kazne operateru iako objektivno nije bio u mogućnosti da do ostavljenog roka preda zahtjev za integrisanu dozvolu.
Odgovor: Primjedba se ne prihvata. Predlagač zakona je iskoristio mogućnost da kaznu za prekršaje iz oblasti životne sredine u skladu sa članom 24 Zakona o prekršajima ("Sl. list CG", br. 001/11, 006/11, 039/11, 051/17), propiše u iznosu dvostrukog maksimuma.

Primjedba 7: Budući da je namjera predlagača da ovim zakonom objedini i usaglasi sve propise iz oblasti životne sredine ukazujemo na nužnost izmjena i dopuna važećeg Zakona o životnoj sredini i Uredbe o visini naknada, načinu obračuna i plaćanja naknada zbog zagađenja životne sredine a u smislu člana 75 ovog nacrta Zakona (rokovi za donošenje propisa). Napominjemo da smo u predhodnom periodu više puta ukazivali na nužnost izmjena zakonskih rješenja iz pomenutog Zakona i podzakonskih akata iz oblasti zaštite životne sredine a u dijelu propisanih ekoloških naknada po različitim vidovima a posebno u dijelu namjene sredstava dobijenih od eko- naknade.
Konkretno, Eko– naknade su propisane članom 77 Zakonom o životnoj sredini dok je visina ovih naknada, način njihovog obračunavanja i plaćanja bliže uređen Uredbom Vlade Crne Gore (Sl. list Crne Gore br.26/97, 9/00, 52/00,33/08, 05/09, 64/09,40/11,49/11). Na osnovu pomenutih propisa „zagađivaču koji plaća“ odmjeravaju se, po našem mišljenju, nerealno visoke eko–naknade, a što objektivno ne korespondira sa realnim stanjem privrede u uslovima održivog razvoja. Nadalje, članom 75 i 76 Zakona o životnoj sredini propisano je da su eko-naknade jedan od izvora finansiranja Eko – fonda, dok je članom 78 istog zakona taksativno pobrojano korišćenje Eko–fonda za različite vidove sufinansiranja zaštite životne sredine u Crnoj Gori. Dakle, nijedna odredba ovog zakona ne predviđa mogućnost bilo kakvog vida podsticaja za investitora koji ulaže u investicije radi zaštite i očuvaja životne sredine.

U praksi to znači da od naknada koje plaća jedno privredno društvo mogu biti finansirani projekti u nekim drugim kompanijama. Investitor koji vrši investiciona ulaganja u proizvodnju, zapošljava više 500 radnika, dakle ulaže u privredni razvoj i u javnom interesu, treba da izdvoji visoka novčana sredstva za eko-naknade, a da od tog izdvajanja u Eko–fond možda ne dobije nikakav pozitivni efekat ili povratno podsticaj (zavisno od toga kome će Eko fond opredijeliti sredstva). Investitoru se samo zarobljavaju značajna finansijska sredstva koja bi mogla biti namjenski iskorišćena za investiciono ulaganje kojim se obezbjeđuju ekološki standardi. Dakle, pomenuta zakonska rješenja u uslovima održivog razvoja predstavljaju ozbiljnu biznis barijeru za investitore. Podsjećamo da je pitanje ekoloških naknada u zemljama okruženja riješeno u korist investitora. Zbog svega navedenog predlažemo, izmjene ovog Zakona na način što bi se investitori koji ulažu sredstva u zaštitu životne sredine oslobodili od eko–naknada srazmjerno visini uloženih investiranih sredstava u zaštitu životne sredine.
U konačnom predlažemo da se naše sugestije i iznijeti komentari razmotre i prihvate u cjelosti posebno iz razloga što iste smatramo izuzetno važnim za održivost rada strateški važnih proizvođača–operatera.
Odgovor: Navedeno nije predmet predloženog Zakona, i isto će biti razmatrano prilikom imjena i dopuna navedenih akata.